Obeležen Međunarodni dan maternjeg jezika

U Srbiji se Svetski dan maternjeg jezika obeležava na različite načine. Mnoge škole, fakulteti i druge obrazovne ustanove organizuju predavanja, tribine, predstave i druge događaje koji imaju za cilj da istaknu važnost maternjeg jezika. Takođe,  često se diskutuje o ugroženosti srpskog jezika i ćirilice, kao i o tome kako se boriti protiv sve češće upotrebe tuđica, anglicizama i drugih stranih reči koje sve više ulaze u upotrebu. Različiti stručnjaci, uključujući lingviste, profesore srpskog jezika, knjižničare i logopede, nastoje da istaknu značaj očuvanja srpskog jezika i promovišu njegovo korišćenje u svim aspektima života.

Ukratko, Svetski dan maternjeg jezika u Srbiji se smatra važnim događajem koji ukazuje na  primarnost očuvanja i negovanja srpskog jezika kao dela kulturnog nasleđa, ali i poštovanje jezika svih nacionalnih manjina.

Ustanova „Centar za kulturu grada Bora“  21. februara u sali Muzičke škole obeležila je Međunarodni dan maternjeg jezika. O tome koliko su  srpski jezik i ćirilica ugroženi, kao i kako se suprostaviti sve češćoj upotrebi anglicizma, a već ustaljenih tehnologija, odgovore na ova i druga pitanja pružili su nam Saša Čorboloković – profesor srpskog jezika i književnosti, Marija Radosavljević, viši knjižničar, dečjeg odeljenja Narodne biblioteke „Bor“ i Milijana Božić – logoped Predškolske Ustanove „Bambi“.

Profesor srpskog jezika otvorio je tribinu sjajnim uvodom obraćajući se najmlađoj publici u sali Muzičke škole.

„Ja sada znam da bi ste vi radije gledali neki podkast, da bi na osnovu toga mogli da nas lajkujete ili dislajkujete, ne bih voleo da nas hejtujete ili da nas mjutujete, ako vam se ne sviđa “.

Ovom humorističnom rečenicom profesor Čorboloković skrenuo je pažnju na preveliku presiju anglicizama, interneta na srpski jezik. Strane reči su sastavni deo svakodnevnice, normalno je koristiti ih, ali svakako gde postoje srpske reči, ne treba preterivati sa upotrebom anglicizama. Posebnu zabrinutost ukazao je kada je reč o pravopisu. U porukama koje mladi razmenjuju često se može uočiti izostanak malih i veliki slova, bez razdvajanja reči, bez znakova interpunkcije a posebno je ukazao na problem intezivne upotrebe „ošišane latinice“. Uticaj tehnologije na očuvanje jezika je veoma složena tema. S jedne strane, tehnologija može da doprinese očuvanju jezika, tako što omogućava veću dostupnost materijala na različitim jezicima, uključujući i manje poznate i ugrožene jezike. Takođe, tehnologija omogućava lakšu komunikaciju između ljudi koji govore različite jezike, što može da podstakne interesovanje za učenje drugih jezika. Podršku u obeležavanju ovog bitnog dana pružila nam je jedna od najlepših biblioteka u Srbiji sa impozantnim knjižnim fondom, Narodna biblioteka „Bor“, koji je dugi niz decenija dostojni čuvar njenog veličanstva knjige. Na samom početku viši knjižničar Narodne biblioteke „Bor“ Marija Radosavnjević upoznala nas je sa činjenicom koliko deca u našem gradu vole da čitaju, sa kakvim se situacijama Narodna biblioteka susreće na terenu, posebno ističući važnost saradnje sa obrazovnim ustanovama kao i sa kreativnim radionicama koje biblioteka Bor uspešno godinama realizuje.

„Dete  prvo sluša melodiju izgovorene reči, već u prvoj godini života dete pravi razliku između maternjeg i stranog jezika. Što pre dete usvoji maternji jezik, veća verovatnoća je da će usvojiti znanje iz drugih oblasti. Kada pričamo o čitanju  primetno je da izostaje vid podsticaja čitanja u porodici. Razgovor o čitanju, pomoć u čitanju, učestvovanje u raznim radionicama sve je to neophodno kako bi se uspostavile čitalačke navike u najranijem uzrastu. Ukoliko se dete sa čitanjem prvi put susretne u školi velika je verovatnoća da će se stvoriti odbojnost prema čitanju. Nikada nije kasno početi sa čitanjem, dajte knjizi šansu i zavolećete je.   Mi kao Ustanova imamo sjajnu podršku grada Bora u kontinuiranoj nabavci novih knjiga namenjenih deci školskog uzrasta. Posebno smo ponosni  na kreativne radionice kojima pružamo pomoć u čitanju deci kojima je ta vrsta pomoći potrebna, organizacijom književnih večeri na kojima su bili gosti naši poznati dečji pisci poput Uroša Petrovića i Dejana Aleksića“.

Za očuvanje maternjeg jezika neophodno je buđenje svesti o važnosti čitanja u najranijem uzrastu. Tehnologija može da dovede do usporavanja razvoja maternjeg jezika i uopšteno govora kod dece u najmlađem uzrastu. Dobro je poznato da  upotreba mobilne tehnologije remeti razvoj kognitivne funkcije. Više o problemima sa kojima se susreću zaposleni u Predškolskoj Ustanovi Bambi i kako tehnologija utiče na razvoj maternjeg jezika, govorila nam je logoped Milijana Božić.

„Srpski jezik je jako ugrožen po pitanju tehnologije i telefona, jer deca pre prve godine dobiju telefon u ruke i budu izloženi engleskom jeziku. U kući se jako slabo razgovara sa njim, a sve češće uočavamo da deca telefon dobiju pre prve godine. Broj sati koji provedu pored telefona nije zanemarljiv. Slušajući engleski jezik kod dece se javljaju prve reči na engleskom jeziku. Zabrinjava ponos kod roditelja jer im deca pričaju engleski. Roditelji to nije engleski jezik, to je samo reč. Ukoliko dete u ranom uzrastu sluša engleske reči, remeti razvoj srpskog jezika odnosno gramatike, razvija se engleski jezik koji pritom nije dovoljno stimulisan, niti se razvija na pravi način i dolazimo do toga da je dete dvostruko polujezično. Odnosno da nije razvilo ni srpski, ni engleski jezik. To su deca koja nemaju nikakav psihološki poremećaj i imaju sve predispozicije da razviju srpski jezik. Nažalost, neke stvari kada se uoči problem budu kasnije nenadoknadive. Često se pominje i problem veštačkog autizma. Simptomi su gotovo slični: poremećaj kognitivnih fukcija, pažnje, hiperaktivnost,  poremećaj pamćenja, mišljenja i na kraju govora. Jako liči na autizam.“

Tehnologija predstavlja izazov za očuvanje jezika, a ključ je u tome da se tehnologija koristi na način koji će ojačati negovanje i očuvanje srpskog jezika i ćirilice, a ne da ga ugrozi. Jezik je živ organizam,on se menja razvija bitno je da promene budu spontane i prate naše realne potrebe.  Promene ne smeju nikako biti usiljen, nasilne. i kao potrebe za nekim statusom. Ovaj tekst završićemo jednom zanimljivošću.

Reč „selfi“ je 2013. godine izabrana za reč godine Oksfordskog rečnika. Ono što je zanimnjivo je da su mnogi pokušali da nađu srpsku reč koja bi odgovarala

Bilo je raznih pokušaja, neke od njih su portret, fotografija, samoškljoc, sebić, seboljub itd. Reč selfi je pre dve godine uvrštena u srpski rečnik. To je dokaz da neke reči prodiru i ostaju.

Ustanova „Centar za kulturu grada Bora“ posebno je ponosna na činjenicu da je Bor jedna od najvećih multinacionalnih sredina u Srbiji. Misija naše Ustanove je da kroz razne programe kao što je Dan Maternjeg jezika, ukažemo na višejezičnost i zajedništvo.

U muzičkom delu programa učestvovali su vokalni solista Teodora Šalaka i, kao pratilac na klaviru Aleksandar Gubijan. Publika je bila u prilici da čuje popularne kompozicije, za koje su tekst pisali naši istaknuti pesnici.

 


 

Scroll to Top